Troškovi koji se ponavljaju, ali se rijetko zbrajaju
Većina kompanija zna koliko košta jedan oglas ili jedan onboarding.
Malo njih zna koliko ih košta ponavljanje istog procesa nekoliko puta godišnje.
Regrutacija, onboarding i trening nisu skupi zato što su loše organizirani.
Skupi su zato što se stalno ponavljaju.
Ključna razlika nije u cijeni procesa, nego u učestalosti.
Regrutacija: najveći skriveni “subscription cost”
Kod visoke fluktuacije regrutacija postaje stalna aktivnost, ne projekt.
To uključuje:
- stalno oglašavanje
- kontinuiran rad HR-a
- intervjue i selekciju
- koordinaciju s operativom
Svaki novi odlazak resetira proces.
Što se mijenja sa stranim radnicima?
Zbog duljeg prosječnog staža:
- regrutacija se događa rjeđe
- trošak se raspoređuje na dulje razdoblje
- HR tim izlazi iz “recruitment loopa”
Rezultat: niži trošak regrutacije po zaposleniku godišnje.
Onboarding: gdje se gubi najviše nevidljive produktivnosti
Onboarding nije samo uvod u posao.
On je razdoblje smanjene produktivnosti.
Kod čestih odlazaka:
- onboarding je stalno aktivan
- iskusni radnici gube vrijeme na uvođenje novih
- tim nikada ne dolazi na puni kapacitet
U stabilnom modelu:
- onboarding se događa rjeđe
- znanje ostaje u timu
- produktivnost se brže stabilizira
Strani radnici, zbog duljeg ostanka, amortiziraju trošak onboardinga kroz vrijeme.
Trening: jednokratno ulaganje ili stalni trošak?
Trening ima smisla samo ako se znanje:
- zadrži u kompaniji
- koristi dugoročno
- prenosi unutar tima
Kod visoke fluktuacije:
- treninzi se stalno ponavljaju
- znanje izlazi iz firme
- ROI treninga se nikada ne ostvari
Kod stabilne radne snage:
- trening postaje investicija
- znanje se internalizira
- standardi se podižu
Strani radnici, zbog niže fluktuacije, omogućuju da se trening isplati.
Zbrojimo učinak: gdje nastaje stvarna ušteda?
Kada se regrutacija, onboarding i trening sagledaju zajedno, obrazac je jasan:
- manje ponavljanja procesa
- manje izgubljene produktivnosti
- manji menadžerski overhead
- niži ukupni trošak po zaposleniku
Ušteda ne dolazi iz “jeftinijeg rada”,
nego iz stabilnosti sustava.
Najčešća pogrešna pretpostavka
Često se čuje:
“Strani radnici su skuplji na početku.”
To je često točno.
Ali je i nebitno ako se gleda pogrešan vremenski horizont.
Ako strani radnik ostaje:
- 24–36 mjeseci
a domaći:
- 6–12 mjeseci
onda je dugoročni trošak niži, unatoč višem ulaznom ulaganja.
Kako to izgleda u praksi (pojednostavljena usporedba)
Model visoke fluktuacije:
- česta regrutacija
- stalni onboarding
- ponavljajući treninzi
- visok trošak po zaposleniku
Model stabilne radne snage:
- rijetka regrutacija
- onboarding kao faza, ne stalno stanje
- trening s povratom
- niži dugoročni trošak
Razlika je sustavna, ne kozmetička.
Zaključak: stabilnost je najveća ušteda
Kompanije često pokušavaju smanjiti troškove:
- rezanjem budžeta
- smanjenjem benefita
- pritiskom na timove
A pritom ignoriraju najveći izvor uštede: manje odlazaka.
Strani radnici smanjuju troškove ne zato što su “jeftiniji”,
nego zato što ostaju.
A ostanak mijenja cijelu ekonomiku zapošljavanja.
