Pogrešno pitanje koje većina poslodavaca postavlja
Kada se govori o zapošljavanju stranih radnika, najčešće pitanje je:
“Koliko nas to košta?”
To je krivo pitanje.
Pravo pitanje glasi:
“Koliko brzo nam se to ulaganje vrati?”
Jer zapošljavanje stranih radnika nije trošak.
Ono je investicija u stabilnost operacije.
Što točno ulazi u ulaganje u stranog radnika?
Da bismo govorili o ROI-u, prvo moramo definirati ulaganje.
Najčešći početni troškovi uključuju:
- regrutaciju i selekciju
- administraciju i radne dozvole
- dolazak i smještaj (ovisno o modelu)
- onboarding i integraciju
Ovo su jednokratni ili ograničeni troškovi.
Ključno pitanje nije njihova visina, nego koliko dugo traje povrat.
S druge strane: kontinuirani trošak fluktuacije domaćih radnika
Kod domaće radne snage trošak se rijetko vidi kao investicija.
Ali on postoji – i ponavlja se.
Svaki odlazak domaćeg radnika znači:
- novi trošak regrutacije
- novi onboarding
- pad produktivnosti
- pritisak na tim i menadžment
To nije jednokratan trošak.
To je stalno curenje novca.
Kako se ROI zapravo računa u praksi?
U praksi, ROI zapošljavanja stranih radnika dolazi iz tri izvora:
1. Drastično smanjena fluktuacija
Strani radnici:
- rjeđe odlaze
- ostaju dulje
- imaju stabilniji radni odnos
Svaki “neodlazak” je uštedjeni trošak.
Ako vam strani radnik ostane 24–36 mjeseci,
a domaći u prosjeku 6–12 mjeseci,
razlika u trošku je očita.
2. Stabilnija i predvidiva produktivnost
Manje odlazaka znači:
- manje praznih pozicija
- manje kašnjenja
- manje grešaka
- stabilnije isporuke
Produktivnost nije samo veća – ona je predvidiva.
A predvidivost ima izravnu financijsku vrijednost.
3. Manji menadžerski i operativni overhead
Stabilni timovi znače:
- manje kriznog upravljanja
- manje hitnih zapošljavanja
- više vremena za optimizaciju i rast
Vrijeme menadžmenta ponovno postaje vrijednost, ne trošak.
Kada se ulaganje u stranog radnika realno isplati?
Na temelju prakse kroz različite industrije, obrazac je vrlo sličan:
- break-even se najčešće događa između
6. i 12. mjeseca rada
- nakon toga, svaki dodatni mjesec donosi
neto dobit u odnosu na visoku fluktuaciju
Drugim riječima:
već u prvoj godini, strani radnik često košta manje nego domaći s čestim odlascima.
Najčešća pogrešna računica poslodavaca
Najveća greška je gledati samo:
- ulazni trošak
- prvi mjesec
- administraciju
A zanemariti:
- ponavljajuće troškove fluktuacije
- gubitak kontinuiteta
- trošak menadžerskog vremena
ROI se ne računa kratkoročno.
On se računa kroz stabilnost.
Što se događa kada se ROI pogleda ispravno?
Kompanije koje gledaju širu sliku:
- smanjuju ukupni trošak po zaposleniku
- stabiliziraju operativu
- lakše planiraju rast
- donose racionalnije odluke
Strani radnici prestaju biti “nužno rješenje”
i postaju strateška investicija.
Zaključak: pitanje nije “isplati li se”, nego “kada”
U kontekstu današnjeg tržišta rada, pravo pitanje više nije:
“Isplati li se zapošljavanje stranih radnika?”
Pravo pitanje je:
“Koliko brzo želimo stabilizirati poslovanje?”
Jer stabilnost ima cijenu.
Ali nestabilnost – uvijek košta više.
