Pitanje koje si rijetko tko stvarno postavi
Većina poslodavaca zna koliko plaća radnika.
Vrlo malo njih zna koliko ih košta kada taj radnik ode.
Fluktuacija se često doživljava kao:
- neugodnost
- “takvo je tržište”
- problem HR-a
U stvarnosti, fluktuacija je jedan od najskupljih operativnih problema u kompaniji.
I gotovo nitko ga ne računa kako treba.
Prva velika zabluda: “Otišao je, uštedjeli smo plaću”
Ovo je najskuplja pogrešna pretpostavka.
Kada radnik ode, vi:
- ne štedite novac
- ne dobivate prostor za disanje
- ne “resetirate” trošak
Naprotiv — ulazite u razdoblje povećanih troškova i smanjene produktivnosti.
Kako izgleda stvarni trošak odlaska radnika?
Razložimo ga jednostavno i brutalno iskreno.
1. Trošak regrutacije
Čak i prije nego netko novi dođe:
- oglasi
- agencije
- vrijeme HR-a
- selekcija i intervjui
📌 Trošak: 1–2 mjesečne bruto plaće
2. Trošak onboardinga i učenja
Novi radnik:
- ne poznaje procese
- ne poznaje ljude
- radi sporije
- griješi više
Dok dođe na punu produktivnost, prolaze mjeseci.
📌 Trošak: 1–3 mjesečne bruto plaće (u izgubljenoj produktivnosti)
3. Trošak postojećeg tima
Dok pozicija nije popunjena:
- drugi radnici preuzimaju posao
- dolazi do preopterećenja
- raste frustracija
- raste rizik novih odlazaka
📌 Trošak: nevidljiv, ali kumulativan
4. Trošak menadžmenta
Voditelji umjesto:
- optimizacije
- planiranja
- razvoja ljudi
rade:
- intervjue
- hitna preslagivanja
- krizno upravljanje
📌 Trošak: strateški izgubljeno vrijeme
5. Trošak grešaka i klijenata
U razdobljima promjena:
- greške rastu
- rokovi kasne
- kvaliteta pada
Klijenti to primijete brže nego što mislite.
📌 Trošak: potencijalno izgubljeni prihodi
Konačna brojka (koju većina firmi nikad ne izgovori naglas)
U prosjeku:
Jedan odlazak radnika košta između 3 i 6 mjesečnih bruto plaća.
Za ključne pozicije:
6–9 mjesečnih bruto plaća.
Ako vam ode 10 radnika godišnje — to nije HR problem.
To je ozbiljan financijski udar.
Zašto je ovo u Hrvatskoj još veći problem?
Zbog:
- nedostatka radne snage
- visoke potražnje
- sezonalnosti
- “brze migracije” radnika između poslodavaca
Zamjena nije brza.
A prazno mjesto je uvijek skupo.
Zašto većina kompanija ovo nikad ne izračuna?
Jer:
- trošak je raspršen
- ne postoji jedan KPI
- ne piše jasno u financijskim izvještajima
Ali to ne znači da ne postoji.
Fluktuacija je kao curenje novca — tiho, ali konstantno.
Kako kompanije s niskom fluktuacijom razmišljaju drugačije?
One ne pitaju:
“Kako da brže zamijenimo radnika?”
One pitaju:
“Kako da spriječimo da ode?”
Fokus se pomiče s:
- regrutacije → stabilnosti
- reakcije → prevencije
- kratkoročnog → dugoročnog
-
Gdje stabilna (i strana) radna snaga mijenja matematiku?
Iskustvo pokazuje:
- manji broj odlazaka
- dulji prosječni staž
- niži trošak po zaposleniku
- mirnija operativa
Manje odlazaka = manje skrivenih troškova.
Jednostavna matematika. Ogroman učinak.
Zaključak
Ako ne znate koliko vas košta odlazak jednog radnika,
vrlo je vjerojatno da gubite više novca nego što mislite.
Fluktuacija nije “normalna pojava”.
Ona je signal da sustav ne radi.
A svaki sustav koji ne radi — plaća se.
