Privremeni, dugotrajni i stalni boravak: što vrijedi za stranog radnika i za Vas

Jedna od najčešćih zabuna u HR odjelima koji zapošljavaju strance jest razlika između privremenog, dugotrajnog i stalnog boravka. Pogrešno razumijevanje može značiti propuštene rokove, nepotrebna očekivanja radnika ili kriva obećanja pri zapošljavanju.

U ovom tekstu objašnjavamo što zakon predviđa za radnika iz treće zemlje: privremeni boravak dok radi na temelju dozvole, dugotrajni boravak nakon pet godina i stalni boravak, koji je rezerviran za posebne kategorije.

1. Privremeni boravak: osnova za rad stranaca

Privremeni boravak u svrhu rada izdaje se kao dozvola za boravak i rad (čl. 57 st. 2 Zakona o strancima, dalje: ZoS). To je uobičajeni status novodošlih radnika iz trećih zemalja.

Ključne karakteristike:

• dozvola se izdaje i produljuje na vrijeme na koje je sklopljen ugovor o radu, a najdulje do tri godine (čl. 91 st. 12); pravilo "jedna godina" ne vrijedi za dozvolu za boravak i rad
• vezana je uz poslodavca i poslove navedene u potvrdi o dozvoli: radnik smije raditi samo kod tog poslodavca i na tim poslovima (čl. 88 st. 3 i 4)
• produljuje se kod istog poslodavca u istom zanimanju, a zahtjev se podnosi najkasnije 30 dana prije isteka u policijskoj upravi prema boravištu radnika (čl. 92 st. 1)
• od 4. lipnja 2027. uz zahtjev za produljenje za radnika koji u Hrvatskoj boravi najmanje godinu dana prilaže se dokaz o položenom ispitu iz hrvatskog jezika na razini A1.1, a troškove tog ispita snosi poslodavac (čl. 92.a); vidi vodič o A1.1 hrvatskom jeziku za strane radnike
• radnik kojem prestane radni odnos može, unutar važenja dozvole, biti nezaposlen do tri mjeseca (dozvola kraća od dvije godine) odnosno do šest mjeseci (dozvola dulja od dvije godine) i o tome u roku od pet dana mora obavijestiti HZZ (čl. 103.a); poslodavac o prestanku ugovora o radu obavještava policijsku upravu u roku od pet radnih dana (čl. 95 st. 1)

Ostali oblici privremenog boravka izdaju se u pravilu na rok do godine dana, a privremeni boravak radi spajanja obitelji do dvije godine, ali ne dulje od boravka člana obitelji s kojim se traži spajanje (čl. 61 st. 1 i 5). Zahtjev za njihovo produljenje podnosi se najkasnije 60 dana prije isteka (čl. 62 st. 1). Ta dva roka nemojte miješati: za dozvolu za boravak i rad vrijedi 30 dana. Više u vodiču obnova i produljenje radne dozvole.

2. Promjena poslodavca tijekom privremenog boravka

Radnik s dozvolom za boravak i rad ne mora pokretati novi postupak za dozvolu da bi promijenio poslodavca. Prema čl. 103.d ZoS-a (NN 55/2026, na snazi od 4. lipnja 2026.) promjena je moguća unutar važenja dozvole, a ako je riječ o dozvoli s kojom je radnik došao u Hrvatsku, nakon šest mjeseci rada (osim iznimaka iz st. 2, npr. ako plaća nije isplaćena po dospijeću). Postupak u kratkim crtama:

1. Novi poslodavac traži test tržišta rada kod HZZ-a (st. 3).
2. U roku od tri dana od sklapanja ugovora o radu obavještava policijsku upravu o promjeni poslodavca i prilaže ugovor o radu (st. 4).
3. HZZ daje mišljenje u roku od pet dana, a radnik smije početi raditi kod novog poslodavca od dana pozitivnog mišljenja (st. 5 i 6).
4. MUP odlučuje u roku od 45 dana, a dozvola ostaje važiti do svog isteka (st. 7 i 11).

Ne postoji "prijenos dozvole" niti rok od 30 dana od prestanka radnog odnosa. Obavijest se ne može podnijeti za vrijeme postupka produljenja ni kad je do isteka dozvole ostalo manje od 30 dana (st. 17). Detaljnije u vodiču o promjeni poslodavca nakon šest mjeseci.

3. Obitelj radnika na privremenom boravku

Članovi uže obitelji (bračni ili izvanbračni drug, maloljetna djeca) mogu dobiti privremeni boravak radi spajanja obitelji, ali uz ograničenje: za radnika s dozvolom za boravak i rad izdanom na temelju mišljenja HZZ-a (čl. 97) spajanje obitelji moguće je tek kad je radnik u Hrvatskoj neprekidno najmanje dvije godine imao odobren privremeni boravak (čl. 63 st. 2). Iznimka je maloljetno dijete čija oba roditelja imaju takvu dozvolu ili dijete samohranog roditelja s takvom dozvolom (st. 3). Sezonski radnici nemaju pravo na spajanje obitelji (st. 4).

Član obitelji na privremenom boravku radi spajanja obitelji ima pravo na rad sukladno ZoS-u (čl. 71), ali bez dozvole za boravak i rad smiju raditi samo članovi obitelji hrvatskih državljana, osoba na dugotrajnom ili stalnom boravku, azilanata i nekih drugih kategorija (čl. 89 st. 1 t. 1–4). Član obitelji radnika s običnom dozvolom nije na tom popisu, pa prije zapošljavanja provjerite u policijskoj upravi koja mu dozvola treba. Više u vodiču spajanje obitelji stranih radnika.

4. Dugotrajni boravak: status koji radnik može steći nakon pet godina

Dugotrajni boravak (status rezidenta EU-a s dugotrajnim boravkom) može se odobriti državljaninu treće zemlje koji neposredno prije podnošenja zahtjeva u Hrvatskoj ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu (čl. 150 st. 1). To je status koji je zakon predvidio za strane radnike; nije međukorak prema stalnom boravku.

Što dugotrajni boravak donosi radniku (čl. 159):

• pravo na rad i samozapošljavanje bez dozvole za boravak i rad (čl. 159 st. 1 t. 1 i čl. 89 st. 1 t. 14), pa radnik više nije vezan uz jednog poslodavca
• pravo na stručno usavršavanje, obrazovanje i studentske stipendije (osim državne stipendije), socijalnu skrb i doplatak za djecu, porezne olakšice i pristup tržištu roba i usluga; prava se ostvaruju prema propisima kojima se uređuje pojedino područje (st. 2)
• jednak položaj kao osoba na stalnom boravku u pogledu obveznog zdravstvenog osiguranja te rodiljnih i roditeljskih potpora (st. 3)
• dozvolu boravka s rokom važenja od pet godina (čl. 168 st. 3), koja se istekom roka zamjenjuje, a zahtjev za zamjenu podnosi se u roku od osam dana (čl. 171); status pritom ne istječe s ispravom, ali se ukida u slučajevima iz čl. 155, npr. nakon 12 uzastopnih mjeseci izvan EGP-a ili izbivanja iz Hrvatske dulje od šest godina

Što to znači za poslodavca:

• za takvog radnika nema postupka produljenja dozvole za boravak i rad ni testa tržišta rada
• poslodavac koji ga zapošljava dužan je u roku od osam dana od zasnivanja radnog odnosa ili početka rada o tome obavijestiti policijsku upravu prema boravištu radnika (čl. 89 st. 4)
• radnik može slobodno promijeniti posao, pa zadržavanje ovisi o uvjetima rada koje mu nudite, a ne o vezanosti dozvole

5. Uvjeti za dugotrajni boravak: što treba dokazati

Zahtjev podnosi sam radnik (ne poslodavac) u policijskoj upravi ili postaji prema boravištu, a odlučuje Ministarstvo unutarnjih poslova; žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor (čl. 152). U trenutku odlučivanja radnik mora imati odobren privremeni boravak (čl. 150 st. 5).

Pet godina i izbivanja. Dugotrajni boravak odobrit će se ako radnik u tih pet godina nije izbivao iz Hrvatske višekratno dulje od deset mjeseci ukupno ili jednokratno dulje od šest mjeseci (čl. 150 st. 2). Izbivanja do tri dana u kalendarskom mjesecu ne računaju se (st. 3). Za upućene u drugu državu EGP-a te pomorce, pilote i vozače u međunarodnom prijevozu granice su 18 mjeseci ukupno i 12 mjeseci jednokratno (st. 4).

Što se ne računa u pet godina (čl. 151 st. 1), među ostalim:

• boravak na temelju dozvole za sezonski rad
• boravak pružatelja usluga i upućenih radnika
• boravak volontera, pripravnika i osoba premještenih unutar društva
• boravak pograničnih radnika
• boravak odobren u druge svrhe i radi srednjoškolskog obrazovanja
• vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora

Vrijeme studiranja računa se upola (čl. 151 st. 2).

Ostali uvjeti (čl. 153 st. 1):

• valjana strana putna isprava
• sredstva za uzdržavanje, čiji način izračuna i visinu propisuje Vlada uredbom (čl. 153 st. 5); to nije uvjet "prosječne plaće"
• zdravstveno osiguranje
• znanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma
• radnik ne predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost

Ispit iz hrvatskog jezika na razini B1. Ispit se polaže prema Pravilniku o polaganju ispita iz poznavanja hrvatskoga jezika i latiničnog pisma u postupku odobrenja dugotrajnog boravišta (NN 100/2021), čiji je program ispita na razini B1. Troškove ispita snosi stranac (čl. 154 st. 3), a visinu troškova određuje ustanova koja provodi ispit. Ispit ne moraju polagati djeca predškolske dobi, osobe koje su u Hrvatskoj završile osnovno, srednje ili visoko obrazovanje te osobe starije od 65 godina koje nisu u radnom odnosu (čl. 154 st. 2). To nije isti ispit kao ispit na razini A1.1 iz čl. 92.a, koji se od 4. lipnja 2027. traži uz produljenje dozvole i čije troškove snosi poslodavac.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih objavljuje popis ustanova koje imaju odobrenje za provođenje ispita (čl. 154 st. 5); na njemu su i sveučilišta i ustanove za obrazovanje odraslih. Među njima je Ustanova za obrazovanje odraslih Matura Plus, članica Humble grupe, koja ispit provodi u svom sjedištu u Vinkovcima. Informacije o tečajevima: tečaj hrvatskog jezika.

HR uloga ovdje je savjetodavna: obavijestite radnika koji se približava petogodišnjoj granici o ovoj mogućnosti i pomozite mu prikupiti dokumentaciju, posebno potvrde o zaposlenju i podatke o izbivanjima.

6. Stalni boravak: samo za posebne kategorije

Stalni boravak nije status koji radnik automatski stječe nakon pet godina rada. Prema čl. 156 st. 1 ZoS-a odobrava se samo određenim kategorijama, primjerice:

• članu obitelji ili životnom partneru hrvatskog državljanina koji neposredno prije zahtjeva ima neprekidno četiri godine privremeni boravak radi spajanja obitelji ili životnog partnerstva s hrvatskim državljaninom, odnosno autonomni boravak
• pripadniku hrvatskog iseljeništva nakon tri godine privremenog boravka u svrhu useljavanja i povratka, uz potvrdu nadležnog ministarstva
• maloljetnom djetetu nakon tri godine privremenog boravka radi spajanja obitelji, ako jedan roditelj ima hrvatsko državljanstvo, stalni ili dugotrajni boravak
• osobi koja je u Hrvatskoj pet godina imala privremeni boravak, od čega najmanje tri godine radi studiranja, stekla visokoškolsku kvalifikaciju u Hrvatskoj i ovdje je zaposlena
• i nekim drugim kategorijama (izbjeglice, povratnici, osobe rođene u Hrvatskoj)

Za kategorije iz prvih pet točaka čl. 156 st. 1 vrijede stroža pravila o izbivanju: najviše osam mjeseci ukupno ili četiri mjeseca jednokratno (čl. 156 st. 2). Osoba na stalnom boravku također radi bez dozvole za boravak i rad (čl. 89 st. 1 t. 15).

7. Dugotrajni boravak i rad u drugoj državi članici EU-a

Dugotrajni boravak u Hrvatskoj ne daje automatsko pravo na rad u drugoj državi članici. Prema Direktivi 2003/109/EZ osoba s dugotrajnim boravištem može steći pravo boravka u drugoj državi članici, ali ta država kod zapošljavanja smije provjeriti stanje na svojem tržištu rada i primijeniti svoje postupke (čl. 14 st. 3), a zahtjev za njezinu dozvolu boravka podnosi se najkasnije tri mjeseca nakon ulaska (čl. 15 st. 1). Radnik se dakle seli prema pravilima te države.

Za poslodavca to znači da radnik s dugotrajnim boravkom ima jači položaj na tržištu rada. Dobri uvjeti rada, smještaj i podrška u integraciji važniji su za zadržavanje od administrativne vezanosti.

8. Usporedna tablica

9. Savjeti za HR odjele

• Za svakog stranog radnika vodite evidenciju datuma ulaska, vrste i trajanja dozvola te izbivanja iz Hrvatske; to su podaci koji odlučuju o dugotrajnom boravku
• Pratite rokove produljenja: 30 dana prije isteka za dozvolu za boravak i rad, a od 4. lipnja 2027. i dokaz o ispitu A1.1 za radnike koji u Hrvatskoj borave najmanje godinu dana
• Radnike koji se približavaju petogodišnjoj granici pravodobno informirajte o dugotrajnom boravku i ispitu na razini B1; učenje jezika isplati se započeti ranije
• Radnicima na sezonskim dozvolama ne obećavajte dugotrajni boravak: to se vrijeme ne računa
• Ne obećavajte "stalni boravak nakon pet godina": za radnike je predviđen dugotrajni boravak

Trebate stručnu podršku pri zapošljavanju i zadržavanju stranih radnika? Humble Hunters prati zakonske promjene i pomaže Vam uskladiti postupke s hrvatskim propisima. Pogledajte i naše usluge zapošljavanja, a o dugoročnom zadržavanju radnika pišemo u članku dugoročno naseljavanje stranih radnika.